Djeca uglavnom vrlo burno reagiraju kada se ne znaju nositi sa trenutnim emocijama i to je nemoguće izbjeći. No, ono što možemo je- s vremenom ih naučiti da mirno i racionalno reagiraju u nepoznatim situacijama. Prvi način svakako je učiti ih vlastitim primjerom. I sami mnogo puta preburno reagiramo na neke situacije i treba imati na umu da djeca sve to vide i upijaju. Nijedan roditelj ne želi da njihovo dijete ima ispade bijesa zbog sitnica, piše Mamin kutak.
Evo što možete učiniti!
Prepoznajte svoje okidače!
Ako želimo naučiti djecu da reagiraju smireno i racionalno, prvo moramo sebe naučiti istome. Ovaj korak zahtijeva da pobijedite sami sebe i oboružajte se neizmjernom količinom strpljenja, no želite da djetetu stvorite mirnije i sigurnije okruženje za odrastanje, zar ne?
Oštro reagirajte kada djetetovi postupci mogu biti opasni i važno je da shvati da ih nikako ne smije ponavljati, no budite mnogo nježniji kada su u pitanju sitnice koje se vrlo lako mogu popraviti. Ne želite da se dijete boji uprljati jer ćete biti ljuti, na taj način ćete blokirati brojne emocije i mnogo radosti koje dijete upravo kroz opuštenost može iskusiti.
Budite smireni čak i kada to niste!
Svatko tko ima djecu svakodnevno će se naći u situacijama kada bi jednostavno najlakše bilo vrištati, no time ne postižemo ništa. Pokušajte ostati smireni čak i kada u sebi “kipite”, jer samo tako će dijete naučiti da nije prihvatljivo vrištati svaki put kad vas nešto izbaci iz takta. Vaša šutnja u izazovnim trenucima mnogo je bolja nego dozvoliti da iskalite svoj bijes i pritom prestrašite svoje dijete. Kada se smirite objasnite djetetu zašto neki postupci nisu u redu i zašto to ne bi smjelo raditi.
Zadržite ravnotežu u djetetovim pobjedama i porazima!
Ako vaše dijete svjedoči vrlo intenzivnim reakcijama kada u nečemu uspije, bit će mu još teže kada ne uspije i reakcija izostane. Budite umjereni i kada se gubi i kada se pobjeđuje, jer samo tako možete spriječiti da dijete povezuje svoje uspjehe sa “zasluženom” ljubavlju. Što su vaše reakcije više uravnotežene, to će i lekcije koje pružate djetetu biti bolje, a dijete emocionalno stabilnije.
Priznajte svoje pogreške, ali se ne kažnjavajte zbog njih!
Umjesto da se ljutite sami na sebe kada nešto ne učinite kako treba, jednostavno jasno i glasno recite: “ Ovo je bilo pogrešno, zabrljala sam i drugi put ću biti bolja!” Ne možete ni zamisliti koliko je to zdrav stav za vas, a još više za djecu koja vas gledaju i uče da su i pogreške sastavni dio života i uvijek se mogu dogoditi. Umjesto tuge i drame treba osvijestiti pogrešku i potruditi se da ju ne ponavljamo.
Uspijevate li vi ostati smireni kada bi prirodna reakcija bila da samo vrištite? Koja je vaša tajna?
