Više od stotinu tamburaša iz različitih dijelova Hrvatske okupilo se u Vinkovcima i velikim koncertom Slavonske rapsodije obilježilo još jedan sadržajno bogat dan 61. Vinkovačkih jeseni. Tambura, pjesma i tradicija ponovno su spojile generacije, dok je program tijekom dana donio i niz drugih sadržaja posvećenih baštini i povijesti ove manifestacije.
Slavonska rapsodija otvorena je istoimenom skladbom legendarnog Julija Njikoša, nakon čega je veliki tamburaški orkestar publici predstavio spoj tradicijske glazbe i suvremenog koncertnog pristupa. Na glavnoj pozornici pridružili su im se Marinko Blažinkov, Šima Jovanovac, Marija Pavković Snaša, Mia Dimšić, Željko Lončarić i Vlatka Kopić.
Velika postava, sastavljena od više od stotinu glazbenika, pokazala je koliko tambura i danas snažno povezuje Slavoniju, Baranju, Srijem, ali i druge dijelove Hrvatske. Robert Nikolić, potpredsjednik Udruge Slavonska rapsodija, istaknuo je kako okupljanje tako velikog broja vrhunskih glazbenika predstavlja zahtjevan organizacijski posao.
„Okupljanje tolikog broja vrhunskih glazbenika nije jednostavan zadatak. Hrvatska, a posebno Slavonija, Baranja i Srijem, imaju velik broj kvalitetnih tamburaša, pa je upravo izbor i organizacija velike koncertne postave bio jedan od najzahtjevnijih dijelova projekta. Ovo što ćete danas imati prilike čuti je stalna postava, to su ti stotinu i nešto najboljih, takozvana reprezentacija hrvatske tamburaške glazbe“, rekao je Nikolić.
Vinkovci su tijekom dana živjeli i kroz druge programe Vinkovačkih jeseni. Urbane jeseni ponovno su spojile tradiciju sa suvremenim gradskim životom, dok je posebnu pozornost privukla izložba „Od jeseni do Jeseni“, koju su postavili Suzana i Dražen Bota. Na ukupno 20 panoa predstavljene su fotografije koje prate bogatu povijest Vinkovačkih jeseni, od njihovih početaka do novijih izdanja.
Fotografije su preuzete iz arhiva Vinkovačkih jeseni, ZAKUD-a i Vinkovačkog lista, kao i iz osobnih arhiva Suzane i Dražena Bote. „Htjela sam fotografije iz arhive izvaditi i pokazati ljudima u onom najboljem i najljepšem svjetlu. Da pokažemo raskoš koja je godinama nastajala“, istaknula je Suzana Bota, dodajući kako je pri izboru fotografija tražila prije svega iskrene trenutke, osmijehe, pokrete i prizore koji najbolje pokazuju koliko ljudi Vinkovačke jeseni doista žive.
Još jedan dan manifestacije tako je pokazao ono što Vinkovačke jeseni već desetljećima čini posebnima – spoj prošlosti i sadašnjosti. Mijenjaju se pozornice, izvođači i programi, ali ostaju tambura, pjesma, nošnje, običaji i ljudi koji se svake godine vraćaju u Vinkovce kako bi tradiciju nastavili prenositi novim generacijama.
