U sklopu „Dana vjere i kulture u župi Pakrac“ prošloga tjedna je u tamošnjem gradskom Muzeju otvorena izložba „Kruh nebeski“ na kojoj su predstavljene iznimno dragocjeni i raritetni molitvenici koji se čuvaju u fundusu Gradskog muzeja u Požegi, ali i neki drugi religijski predmeti iz drugih ustanova te privatnih zbirki. Sveukupno su predstavljena 92 molitvenika, od kojih je najstariji iz 1681. godine.
Autorice izložbe su Ljiljana Marić, kustosica požeškog Muzeja i Dijana Klarić iz Gradske knjižnice Požega, istaknula je na samom početku Jelena Hihlik, ravnateljica pakračkog Muzeja, a potom je gospođa Klarić predstavila Katalog izložbe Kruh nebeski kako bi publiku malo više upoznala sa samom izložbom, predmetima koji su izloženi te u konačnici s cijelom idejom izložbe.
Kako je pri samoj prezentaciji Dijana Klarić naglasila, Katalog je odlučila predstaviti kroz koncept zavičajnosti, koncept koji predstavlja izuzetno važan segment cijele izložbe.
„Kada govorimo o elementima zavičajnosti u samim molitvenicima, onda promatramo nekoliko važnih elemenata; autora molitvenika, mjesto tiskanja ili proizvodnje, njegov sadržaj, ex librise, rukopisne bilješke i memorabilie. Svi ti elementi otkrivaju nam povijest pojedinca, povijest obitelji i povijest grada.“, istaknula je gospođa Klarić te kao primjer molitvenika iz kojeg se iščitava povijest grada navela molitvenik Antuna Kanižlića „Primogući i sardce nadvladajući uzroci“ iz 1760. godine. Sam autor je već element zavičajnosti jer je Požežanin, a prisutan je i dio koji nije sadržaj, međutim puno toga otkriva o samoj povijesti Požege – to je predgovor.
Kao primjer iz kojeg se iščitava povijest jedne obitelji poslužio je molitvenik „Varia pietatis“, autora Stanislava Losgotta, tiskan u drugoj polovici XVIII stoljeća i to zbog rukopisnih bilježaka grofa Ivana Jankovića Daruvarskog, koji je na posljednjim stranicama molitvenika temeljito zapisivao podatke o rođenju i smrti svoje djece te o zarukama i vjenčanju sa svojom suprugom.
„Tek kad stručnjaci različitih profila istražuju jedan te isti predmet, mi zapravo tada možemo dobiti pravu i autentičnu sliku zavičaja.“, kazala je Dijana Klarić i pri tome navela još jedan molitvenik iz kojeg se može iščitati povijest pojedinca – „Duhovne mervice“ Jurja Muliha.
„Iz ovih nekoliko primjera možemo vidjeti da su molitvenici u izložbi promatrani na više načina. Kao jedinica knjižne građe, zatim kao književno djelo u kojem se molitvenici promatraju u kontekstu hrvatske povijesne književnosti te na kraju kroz povijest, odnosno standardizaciju hrvatskog književnog jezika gdje se mogu pratiti promijene u jeziku kroz stoljeća. Također, molitvenici se mogu promatrati i kroz vizuru povijesti umjetnosti, a to su uglavnom molitvenici za pokazivanje koji su bili i statusni simboli. U konačnici, molitvenici se promatraju i kao muzejski predmeti.“, rekla je gospođa Klarić.
Kustosica Gradskog muzeja Požega naglasila je kako je na izložbi predstavljena i najstarija poznata sačuvana krunica na hrvatskom tlu Hrvatske koja datira s prijelaza iz 14. u 15. stoljeće, a koja je pronađena tijekom arheoloških istraživanja benediktinske opatije sv. Mihovila Arkanđela na Rudini unazad dvije godine.
„Ostaci krunice pronađeni su uz posmrtne ostatke starije ženske osobe zajedno s bulom pape Bonifacija IX. Temeljem rezultata antropološke analize, pisanih izvora i pronađenih pokretnih nalaza, pretpostavlja se da je riječ o posmrtnim ostacima pripadnice plemićkog roda Podvrški Margareti kojoj je papa 1397. godine izdao nama danas nepoznatu ispravu.“, rekla je gospođa Marić.
Inače, pronađena krunica sastoji se od 139 većih zrna valjkastog oblika, 14 manjih, okruglih zrna, 2 plosnata, okrugla, manja zrna i 3 veća okrugla zrna koja su izrađena od kosti. Vjerojatno je izvorno imala 150 valjkastih zrna, a takve se krunice nazivaju Pater noster brojanice i preteča su današnjih krunica. Njihovih 150 zrna predstavljalo je 150 molitava Oče naša koje su nepismenim redovnicima bile zamjena za 150 psalama koje su trebali dnevno izmoliti.
Izložba „Kruh nebeski“ naziv je dobila prema istoimenom molitveniku koji je kod nas doživio najveći broj izdanja, čak 46. Prvo izdanje je iz 1909., a zadnje je izašlo prošle godine. Prije točno sto godina, 1921. izdanje je izašlo u 200 tisuća primjeraka, a nakon II svjetskog rata izdavalo se i u Beogradu.
Među koricama molitvenika često se mogu pronaći i svete sličice. Tako je bilo nekad, a tako je i sad. Neke od svetih sličica izložene su na izložbi, a mi vam donosimo i neke sličice iz privatne arhive koje se odnose na mlade mise fra Jaroslava (Karla) Szite u Donjem Čagliću iz 1939. i o. Pija Švaste u Brekinskoj iz 1947. godine.
