Knjiga „Stevica. Priča o prijateljstvu, borbi za život i životu nakon izgubljene bitke“, nedavno smo pisali, gotova je. Napisana je i spremna je za tisak. Autorica i tim ljudi koji su bili stručni suradnici na knjizi, kažu, bilo je emotivno teško, ali su zajedničkim snagama, uz podršku obitelji Šovakov, uspjeli. Knjiga je napisana na 115 stranica uz oko 150 fotografija od djetinjstva do kraja života. Bit će tiskana u boji, velikog formata. Kroz knjigu je svoje priče ispričalo gotovo 50 ljudi koji Stevicu Šovakova nisu zaboravili. A stručnu kritiku i osvrt na napisano djelo autorice Daniele Herman, mag.hist., dali su izv.prof.dr.sc. Ivan Trojan s Katedre za hrvatsku književnost Filozofskog fakulteta u Osijeku i Marko Sabljaković, mag. educ. croat. Izdvojili smo dio recenzije profesora Trojana u kojoj piše:
„Rukopis Daniele Taslidžić Herman kompleksna je (auto)biografska proza usmjerena k tragičnom događaju koji se ostvaruje, evoluira kroz prijateljstvo, bolest, podršku i, nažalost, smrt. Autobiografskim i biografskim diskursom pripovjedačica tematizira nepatvoreno prijateljstvo s osobom koja kao vrlo mlada obolijeva od zloćudne bolesti. Ispovijed je to ne samo autorice, već i sjećanje mnogih drugih ljudi na koje je utjecao pozitivan duh bolesnika mijenjajući njihove živote, a koje pripovjedačica inkorporira u svoj rukopis, vješto upravljajući njegovom izgradnjom do zaokružene konačnosti.“
Marko Sabljaković, mag. educ. croat., prvi čovjek Kazališta „Mika Živković“ Retkovci, kazališni glumac i redatelj, magistar edukacije hrvatskog jezika, napisao je:
„Dnevnički zapisi protkani mislima autorice Daniele Taslidžić Herman i zapisima onih koji su činili životni krug naslovnoga junaka knjige, isprepleteni su ljubavlju te posvećeni životu i uspomenama. Knjiga otkriva intimne doživljaje mladosti imena unutar ispisanih redaka. Njihovi su doživljaji odraz nevjerojatne snage ljubavi, borbe i radosti. Poglavlja odišu riječju: prijateljstvo! Nakon trinaest godina ono je zahvaljujući naslovnomu junaku, čija je prisutnost danas samo duhovna, povezala različite osobnosti s istom namjerom: ispripovijedati Stevičinu priču. Daniela Taslidžić Herman nije ispisala samo sjećanja na život mladića kojega naziva „bratom po duši“, nego je uspjela nama čitateljima, koji Stevicu nismo poznavali, ukazati na njegove vrijednosti i svih onih koji su nastojali biti mu oslonac vjerujući kako je pobjednik zauvijek. I jest! Ljubavlju je obasjao živote najbližih. Unatoč odlasku ljubav je svakim danom snažnija, a Stevičina pobjeda veća, začuđujuća… i neumorno uzvikuje: „Ne odustajte! Nikada!“
Podsjetimo, Stevica Šovakov bio je neiskvareni mladić, sin, brat, prijatelj, student, nogometni sudac iz Gajića. Obolio je od Ewingovog sarkoma, odnosno raka vratne kralježnice 2004. godine. U borbi za život bio je gotovo 4 godine. Na trenutke su obitelj i prijatelji vjerovali da su pobjednici, a Stevicu je krasio pozitivan duh, vjera i osmjeh. Bio je medicinsko čudo. U toj najtežoj borbi, 2006. godine amputirana mu je noga, ali ga na žalost ni to nije spasilo. Preminuo je zbog izrazite progresije metastaza Ewingova sarkoma 28. ožujka 2008. Njemu u čast od ljeta 2008. održava se memorijalni malonogometni turnir „Stevica Šovakov“ u Gajiću. Njegovi prijatelji nisu ga zaboravili, a sjećanja na dane i godine provedene s njim odlučili su staviti u knjigu. Knjigu koju bi svatko trebao pročitati jer šalje snažnu poruku nade, vjere i neraskidivog iskrenog prijateljstva.
