
Danas katolici diljem Hrvatske i svijeta obilježavaju Tijelovo, svečanu svetkovinu Presvetog Tijela i Krvi Kristove. Ovaj blagdan, jedan od najvažnijih u katoličkom kalendaru, slavi se svake godine četvrtkom nakon svetkovine Presvetog Trojstva, odnosno 60 dana nakon Uskrsa. Tijelovo je ujedno državni blagdan i neradni dan u Republici Hrvatskoj.
U središtu svetkovine je vjera u stvarnu prisutnost Isusa Krista u euharistiji – kruhu i vinu koji postaju njegovo Tijelo i Krv. Vjernici se tako okupljaju na svečanim misnim slavljima i tradicionalnim procesijama koje prolaze ulicama gradova i sela, donoseći blagoslov, molitvu i javno svjedočenje vjere.
U mnogim mjestima procesije su popraćene ukrašavanjem kuća, prozora i ulica cvijećem i platnima, a djeca tradicionalno posipaju latice ruža. Svečane procesije često predvodi svećenik koji nosi Presveti Oltarski Sakrament pod baldahinom, dok vjernici pjevaju i mole.
Korijeni blagdana sežu u 13. stoljeće, kada je sveta Julijana iz Liègea imala viđenja koja su potaknula želju za uvođenjem posebnog blagdana u čast euharistiji. Papa Urban IV. je 1264. godine ustanovio svetkovinu za cijelu Katoličku crkvu, potaknut i poznatim euharistijskim čudom u Bolseni.
U Hrvatskoj, gdje se blagdan naziva i Brašančevo, svetkovina ima posebno mjesto u vjerskom i kulturnom identitetu naroda. U brojnim župama održavaju se višednevne priprave i pobožnosti, a sve veći broj mladih vjernika uključuje se u liturgijska slavlja, pjevanje i animaciju procesija.
Tijelovo nije samo podsjetnik na ustanovljenje euharistije na Veliki četvrtak, nego i poziv na zahvalnost, duhovnu prisutnost i zajedništvo. U vremenu brzih promjena, ovaj blagdan poziva na sabranost, mir i oslanjanje na duhovne vrijednosti koje nadilaze svakodnevicu.
Kako poručuju iz više hrvatskih nadbiskupija, “Tijelovo nas poziva da ne budemo promatrači, već svjedoci Božje prisutnosti u svakodnevici – svojim ponašanjem, ljubavlju i služenjem bližnjima”.
Blagdan Tijelova i ove godine povezuje tisuće vjernika u molitvi i slavlju, potvrđujući kako vjera, unatoč izazovima vremena, ostaje temelj zajedništva i duhovne snage.