Svake godine bilježimo sve veći broj požara. Požari su uglavnom izazvani nepažnjom ali postoje i oni namjerno podmetnuti. Postoji ljudi koji podmeću požare zbog određenih osobnih, ideoloških ili par piromanskih sklonosti.
Odvjetnik Veljko Miljević i psihijatar Herman Vukušić su jutros u Studiju 4 govorili o poremećaju piromanije. Nažalost, požar kod Trogira je namjerno izazvan što je pokazala kriminalistička istraga nakon koje je policija uhitila 35-godišnjeg muškarca.
Što je piromanija?
Piromanija prema definiciji psihijatara spada u poremećaje kontrole impulsa baš kao i kleptomanija ili kompulzivna sklonost kocki. Naziv bolesti dolazi od grčke riječi za vatru ‘pyr’. Očituje se opsjednutošću prema vatri, a bolesnik višekratno ne uspijeva odoljeti želji da podmetne požar.
Poremećaji kontrole impulsa predstavljaju grupu poremećaja za koje je karakterističan nedostatak kontrole nad porivima koji pacijenta potiču na neku za njega štetnu aktivnost. Piromanija je češća kod muškaraca, skitnica, delikvenata, blaže mentalno retardiranih i sklonih alkoholu, a kod žena se u kombinaciji nerijetko javljaju i promiskuitet te kleptomanija. Osobe koje pate od spomenutog poremećaja često su opsjednute vatrom, vatrogascima i požarima od rane mladosti. Uspješnim paljenjem požara oslobađaju se snažne unutrašnje napetosti koja se u njima nakuplja prije samog čina, pa uživaju u gledanju ili u sudjelovanju u požaru.
Piromanija kao poremećaj rijetka
Psihijatar Vukušić je napomenuo kako je piromanija kao poremećaj izuzetno rijetka.
“To je poremećaj koji je stvarno izuzetno rijetko i kojemu u pozadini uvijek prethode nekakvi problemi i poteškoće u psihosocijalnom razvoju. Uz piromaniju se uvijek javlja komorbiditet. Nije svatko tko pali vatru piroman. Za piromane je znakovito to da oni počinju s tim svojim prvim namjerama nakon kojih dolazi do gratifikacije, do oslobođenja psihičkog pritiska u ranijoj životnoj dobi”, pojašnjava Vukušić za HRT.
Prepreke u kažnjavanju
“Najčešće se počinitelji takvih kaznenih djela brane tim da imaju psihičke smetnje, da su tzv. piromani, što je izraz iz sudske prakse i pravne teorije. Najčešća obrana je upravo na takav način – da je kod čovjeka postao jedan neodoljiv poriv da to učini, a to obranu onda stavlja u puno povoljniju poziciju”, rekao je Miljević.
– Ako se čovjek brani na to da je piroman, tu primjena mjere obaveznog psihijatrijskog liječenja dolazi u obzir kad počinitelj djela nije potpuno neubrojiv, što najčešće piromanije nisu, nego kada je samo bitno smanjeno ubrojiv, pa mu to priječi u zdravom rasuđivanju i upravljanju njegovim postupcima, tada se na temelju takvog utvrđenja psihičkog stanja počinitelja u vrijeme počinjenja djela on se može znatno blaže kazniti, pojašnjava Miljević.
Cijeli razgovor možete pogledati u emisiji Studija 4.
