
Kosturi ovoga puta nisu izašli iz ormara, nego su isplivali s dna Drave. Zbog iznimno niskog vodostaja rijeke kod Osijeka, koji je u 6 sati iznosio -133 centimetra, iz mulja i pijeska ponovno su se pojavili ostaci davno potopljenih brodova, nijemi svjedoci nekih prošlih vremena i priča koje je rijeka desetljećima skrivala.
Drava se povukla toliko da je otkrila dijelove svojega dna, koje Osječani tradicionalno nazivaju gruntom. Tamo gdje je donedavno tekla voda sada se mogu vidjeti drvene i metalne konstrukcije, za koje je teško utvrditi koliko dugo leže pod površinom.
Svaki od tih ostataka nosi dio osječke povijesti. Možda su nekada prevozili ljude i robu, možda su služili ribarima, vojsci ili trgovcima, a možda su stradali tijekom visokih voda, nevremena ili ratnih događanja. Rijeka ih je prihvatila i sakrila, sve do trenutka kada ih je izrazito nizak vodostaj ponovno pokazao gradu.
Iz vode su izašli i veliki pješčani sprudovi. Na njima se sada odmaraju kupači, šetači i znatiželjni građani, ali i brojne ptice koje su na novonastalim površinama pronašle mjesto za odmor i potragu za hranom.
Ipak, nizak vodostaj nije otkrio samo fizičke ostatke prošlosti, nego je među starijim Osječanima probudio i brojna sjećanja.
Jedno od njih vezano je uz nekadašnje vojno, odnosno garnizonsko kupalište, koje je godinama bilo jedno od najvećih i najpopularnijih mjesta za ljetno okupljanje uz Dravu. Osječani su ga jednostavno zvali „garnika“.
Na garniku se dolazilo kupati, družiti i provoditi ljetne dane. Bila je važan dio gradskog života, mjesto susreta brojnih generacija i jedna od prepoznatljivih točaka stare osječke svakodnevice.
No Drava je s vremenom učinila svoje. Promjene toka, snažne struje i visoke vode postupno su odnosile obalu, sve dok nekadašnje kupalište nije potpuno nestalo. Rijeka ga je jednostavno progutala i prekrila.
Danas, desetljećima poslije, njegovi su ostaci ponovno ugledali svjetlo dana. Garnika nakratko ponovno postoji – ne kao mjesto prepuno kupača i smijeha, nego kao podsjetnik na nekadašnji Osijek i život uz rijeku.
Drava je oduvijek oblikovala grad, donosila mu život, trgovinu i zabavu, ali i odnosila dijelove obale, građevine i uspomene. Sada, kada je vodostaj pao na -134 centimetra, pokazala je koliko toga još uvijek čuva na svojem dnu.
Ostaci brodova, pješčani sprudovi i izronila garnika privukli su pozornost brojnih građana. Dok jedni promatraju neobične prizore i fotografiraju ih, drugi se prisjećaju vremena kada je rijeka izgledala potpuno drugačije.
Nizak vodostaj Drave tako nije samo hidrološki podatak. Pretvorio se u svojevrsni prozor u prošlost kroz koji Osijek ponovno može vidjeti dijelove vlastite povijesti koje je rijeka dugo skrivala.








