Meso joj je sočno, žute boje, s blagim kiselkastim okusom dok je mlada
Vrbovača (lat. Pleurotus ostreatus) je jedna od najcjenjenijih jestivih gljiva u Hrvatskoj, a sve je češća i u šumama Baranje, gdje prirodni uvjeti pogoduju njezinu rastu. Sazrijeva u proljetnom razdoblju (travanj/svibanj), a iznimno i u jesenskom razdoblju, ako uvjeti dozvoljavaju.
Najčešće se može pronaći na živim, ali i oslabjelim stablima – posebno na vrbama, po kojima je i dobila ime. Drugi nazivi za ovu gljivu su žuti kruh ili šumsko pile.
Meso joj je sočno, žute boje, s blagim kiselkastim okusom dok je mlada. Stariji primjerci postaju tvrđi i mogu poprimiti laganu gorčinu. U narodu je vrlo cijenjena, lako dostupna i često se nudi na tržnicama, osobito u jesen.
Osim što je prava kulinarska poslastica, vrbovača je i idealna za početnike – lako se prepoznaje i rijetko se zamijeni s otrovnim vrstama.
Izraste iz zajedničkog korijena, a mladi primjerci često nalikuju zbijenoj kugli. Kako gljiva sazrijeva, poprima oblik konzole ili polukružne police koja izlazi iz stabla. Obično izbija iz pukotina kore, često u gustim skupinama, s klobucima raspoređenima poput stepenica.
Vrbovaču je najbolje brati dok su klobuci mladi, sočni i lamele meke. Starije gljive su teže probavljive. Osim vrbe, često je nalazimo i na hrastu, topoli, divljim trešnjama i starim voćkama. Jednom kada se pojavi, zna rasti godinama na istom stablu, sve dok ga potpuno ne iscrpi, navodi Agroportal.hr.
Ova ukusna gljiva može se pripremiti na razne načine – u obliku juhe, pohana, pirjana ili pržena. Stariji i veći primjerci, koji su nešto čvršće strukture, preporučuju se prethodno prokuhati u slanoj vodi. Nakon toga se mogu samljeti i iskoristiti za pripremu fašira.
