“Bako, zašto su tvoje i didine ruke drugačije? I grebu i stare su, al’ uz nji’ se osićam tako sigurno”… pitanje je na koje će odgovor dati ovogodišnja Svečanost otvorenja 59. Vinkovačkih jeseni, u petak 20. rujna u prijestolnici tradicijske kulture gdje život opstaje i postaje već osam tisuća godina.
Kroz šest slika, autor teksta i redatelj Marko Sabljaković po prvi puta odlučio nas je upoznati s običajima Šokadije od jeseni do poklada. Berba i komušanje kukuruza u društvu članova KUD-a Seljačka Sloga Gradište, uvodi nas u priču o Jeli i Luki, koji s unukom iz perspektive 80-ih godina 20. stoljeća kreću na putovanje u prošlost evocirajući vrijeme i mjesta sazdana u tri riječi – Ruke šokačkih uspomena.
Druga nas scenska slika vodi u Srijem na pudarinu odnosno čuvanje vinograda, berbu grožđa i kupnju vina za svatove, karakteristično za najistočniji dio Vukovarsko-srijemske županije, a ondje su domaćin KUD Kolo iz Vukovara. Podsjećajući na nekadašnje oštre slavonske zime, Sabljaković ne propušta odvesti nas na “klanje”, domaći izraz za svinjokolju. Točnije prikazat će svinjokoljsku večeru kod domaćina na kojoj se uz one koji su radili taj dan nenadano pojavljuju maškare, običaj specifičan isključivo za Lovas koji se ondje zadržao do 70-ih godina prošlog stoljeća.
“Prvi je maskiran u medvjeda i ulazi hodajući na rukama. Slijede ga ostali i išču kobasice, krofne, orahe, a domaćin ih dariva. Zanimljivo je da su i u Nuštru primjerice imali običaj bacanja ražnja, no nisu se maskirali. Jedino gdje je to ostalo zabilježeno i dokumentirano je u Lovasu što će nam prikazati na pozornici domaći KUD Ivan Goran Kovačić”, najavljuje autor teksta i redatelj otvorenja. Istoimeni KUD, ali iz Ivankova uvest će nas u božićno vrijeme o blagdanu sv. Lucije 13. prosinca kada su selom hodali lucijaši – svjetlonoše obilazeći kuće noseći svijeće i pronoseći poruku došašća dva tjedna pred Božić kako će dobra djeca biti nagrađena, a što će uprizoriti najmlađi članovi ivankovačkog KUD-a. Zanimljivost koju izdvaja Sabljaković, tronošci su koje su didaci na Luciju počeli izrađivati za ponoćku. Naime, vjerovali su Šokci da tko na njega stane usred mise i ugleda ženu koja se u tom trenutku okrene, prokazuje sigurno vješticu. U strahu, bježali su kući, a za sobom, ako bi ih pratila, prosipali žito da ih ne stigne.
“Razna vjerovanja bila su dio tadašnjeg života, od tronošca do sv. Lucije. Pokušavam na otvorenju uvijek prikazati i taj segment. U svim knjigama o tradicijskoj kulturi poseban dio odnosi se samo na vjerovanja”, pojašnjava redatelj koji je za Badnjak odlučio na scenu postaviti običaj položaja prepoznatljiv po izricanju dobrih želja Kucilo se, macilo se… Po kućama je bilo zabranjeno slati žensku djecu, opet vjerujući kako donose nesreću. Posebnost odlaska na ponoćku je i narodno zimsko ruho od bundi pa nadalje, o čemu brinu iz KUD-a Slavko Janković Rokovci-Andrijaševci odakle stižu spremači i izrađivači tradicijskih frizura kao i čitav fundus nošnji koji se već danas bira, traži, kombinira, pomno planira za svaki izlazak na pozornicu. Jurica Brkić, Ljiljana Vendl i Josipa Vidakušić, ključne su osobe za izbor i presvlačenje ruha glumačkog ansambla.
Privodeći priču šokačkih uspomena kraju, unuka će fragment iz djetinjstva podsjetiti na odlazak s ocem u Baranju, nešto što stari Šokci nisu prakticirali, napominje Marko Sabljaković. Scenski efektno strašne baranjske buše utjelovit će KUD Izvor iz Vinkovaca nakon kojih svraćamo na slavonske poklade u Babinu Gredu, uz Garače i običaj Vrtićeve sride karakterističan za Babogredce u izvedbi domicilnog KUD-a Mijat Stojanović. Spletom kola, veseljem i garačenjem završava otvorenje 59. Vinkovačkih jeseni.
Od berbe kukuruza do bušara u podjeli uloga nakon što su prošli audiciju, abecednim redom, sudjeluju Vladimir Andrić, Ljubica Antolović, Ilija Červen, Anita Filipović, Andrija Hincak, Josip Horvat, Josip Jurković, Mirela Kovačić, Andrija Krištof, Željka Rogić, Dunja Šaran, Ljiljana Šunjić, Nataša Veselinović. Probe su se intenzivirale, a o jeziku roda našega i ove godine pomno brine Krešimir Bošnjak koji s glumcima posebno radi na usavršavanju dijalektalnog izričaja i autentičnom donosu šokačke ikavice, neovisno o mikrolokacijskom kontekstu. Ruke šokačkih uspomena tako miluju svoj živalj hrvatski do danas odolijevajući ruži vjetrova vremena i godina prvi put kazivajući potomstvu životnu priču kroz emociju bake i djedov blagi dodir.
Sav folklorno-pjevački nastup odvijat će se pod budnim okom folkloriste Nikole Šuće uz glazbene numere Tamburaša za dušu, ŽPS Vranovke iz Vranovaca, TS Slavonske lole, MPS Lipa, MPS Šokadija Stari Mikanovci, Bosutskih bećara, vokalista Pere Galića iz Opće Opasnosti i Franjo Sarić iz TS Vranac. Glazbenu produkciju prvi puta potpisuje Gradištanac Branimir Jovanovac Bani uz suradnicu i inspicijenticu Martinu Šarić dok je Luka Senčić, glazbeni off majstor i aranžer. Inspicijenti koji drže sve konce u rukama su Josipa Mišić, Josipa Jurković i Kristijan Posavac. Idejno rješenje pozornice i ove godine izradio je scenograf Dubravko Mataković.