Neplaćeni dopust u hrvatskom radnom zakonodavstvu u pravilu nije pravo koje radnik ostvaruje automatski, već mogućnost koja ovisi o odluci poslodavca. Zakon o radu u članku 87. propisuje da poslodavac može, ali ne mora, radniku na njegov pisani zahtjev odobriti neplaćeni dopust, osim u jasno propisanoj iznimci.
Za vrijeme neplaćenog dopusta radni odnos ne prestaje, već miruje. To znači da se plaća ne isplaćuje, a prava i obveze iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom privremeno su suspendirane, osim ako zakonom, kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu nije drukčije uređeno.
Odjava i osiguranje tijekom neplaćenog dopusta
Važno je naglasiti da poslodavac može, ali ne mora, radnika odjaviti iz sustava HZMO-a i HZZO-a. O toj odluci poslodavac odlučuje samostalno, u skladu s internim pravilima i trajanjem neplaćenog dopusta.
Ako je radnik odjavljen iz obveznih osiguranja, može samostalno uplaćivati doprinose za mirovinsko osiguranje, dok status osigurane osobe u zdravstvenom sustavu ostvaruje prema propisima HZZO-a. U takvim slučajevima radni staž u pravilu ne teče, osim ako drugačije nije predviđeno kolektivnim ugovorom ili pravilnikom o radu.
Po isteku neplaćenog dopusta radnik ima pravo na nesmetan povratak na posao, a poslodavac je obvezan ponovno ga prijaviti u sustave obveznog mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, ako je prethodno bio odjavljen.
Posebno pravo: neplaćeni dopust za osobnu skrb
Zakon o radu propisuje iznimku u kojoj neplaćeni dopust predstavlja pravo radnika, a ne stvar odluke poslodavca. Riječ je o neplaćenom dopustu u trajanju od ukupno pet radnih dana godišnje radi pružanja osobne skrbi.
Ovo pravo odnosi se na skrb koju radnik pruža članu uže obitelji ili osobi koja živi u istom kućanstvu, a kojoj je skrb potrebna zbog ozbiljnog zdravstvenog razloga. U tom slučaju poslodavac je obvezan omogućiti korištenje neplaćenog dopusta i ne smije odjaviti radnika iz sustava mirovinskog i zdravstvenog osiguranja.
Poslodavac ima pravo zatražiti odgovarajući dokaz o postojanju ozbiljnog zdravstvenog razloga, kao i dokaz da osoba kojoj se pruža skrb živi u istom kućanstvu, primjerice potvrdu o prebivalištu.
Kako zatražiti neplaćeni dopust
Postupak ostvarivanja neplaćenog dopusta u praksi započinje podnošenjem pisanog zahtjeva poslodavcu. U zahtjevu je potrebno navesti razlog korištenja neplaćenog dopusta te predloženo razdoblje njegova trajanja.
Poslodavac potom donosi odluku o odobravanju ili odbijanju zahtjeva, osim u slučaju neplaćenog dopusta za osobnu skrb, koji mora odobriti. Ako je dopust odobren, poslodavac izdaje pisanu odluku ili sklapa sporazum s radnikom u kojem se utvrđuju trajanje i uvjeti neplaćenog dopusta.
Ograničenja i obveze radnika
Tijekom neplaćenog dopusta radnik ne prima plaću, a radni odnos miruje. Iako radni odnos ne prestaje, radnik bez suglasnosti sadašnjeg poslodavca ne bi smio sklapati novi ugovor o radu s drugim poslodavcem, jer bi to moglo biti protivno obvezama lojalnosti koje proizlaze iz postojećeg radnog odnosa.
Neplaćeni dopust predstavlja privremeno odsustvo s rada, a ne prekid radnog odnosa. U većini slučajeva njegovo odobravanje ovisi o odluci poslodavca i internim aktima, dok u slučaju pružanja osobne skrbi zakon jasno štiti pravo radnika i ograničava postupanje poslodavca.
