Bivši napadač Dinama i hrvatske reprezentacije Eduardo da Silva nenajavljeno se pojavio na osječkom Županijskom sudu kao svjedok na suđenju Zdravku i Mariju Mamiću. U svom iskazu opisao je način na koji je primao isplate tijekom igranja za Dinamo, navodeći da mu je novac, osim preko računa, isplaćivan i u gotovini. Posebno je istaknuo situaciju kada mu je na račun sjelo milijun kuna, koje je potom bio dužan predati nekom iz Mamićeve agencije. Također je izjavio da je dio svake plaće morao predavati Mariju Mamiću te da se nije u potpunosti razumio u ugovorne obveze koje su mu bile nametnute.
Govoreći o svom prvom ugovoru s Mamićevom agencijom, koji je potpisao 2001. godine kada je stigao u Hrvatsku, Eduardo je naglasio da tada nije dobro razumio hrvatski jezik te da ugovor nije pročitao. Kada je 2007. prešao u Arsenal, tek je tada detaljno proučio dokument i otkrio da sadrži odredbe prema kojima je, između ostalog, u slučaju njegove smrti sva imovina trebala pripasti Zdravku Mamiću. Također, ugovor je omogućavao Mamićevoj agenciji pravo na 25 posto njegovih prihoda tijekom profesionalne karijere te pristup njegovom tekućem računu. Unatoč prisutnosti prevoditelja prilikom potpisivanja, Eduardo tvrdi da mu nitko nije pojasnio detalje ugovora.
Eduardo je opisao kako je, osim redovitih isplata na račun, u dva navrata primio ukupno 500 tisuća eura u gotovini, ali nije znao je li taj novac došao iz Dinama ili od Zdravka Mamića osobno. Po ranijem dogovoru, 25 posto svojih prihoda redovito je predavao Mariju Mamiću. Napomenuo je da je svaki put kada bi predao novac morao potpisati potvrdu, ali da njemu nikada nije bilo omogućeno da dobije isti dokument s druge strane. Uoči odlaska u Arsenal potpisao je novi ugovor s Dinamom, u kojem nije imao pravo na dio transfernog obeštećenja, što ga je iznenadilo.
Tijekom pregovora o njegovom prelasku u Arsenal, Eduardo nije bio upoznat s financijskim aspektima transfera, a to je saznao tek naknadno. Izjavio je da su mu u Engleskoj prenijeli kako je Zdravko Mamić hvalio njegov talent, nazivajući ga svojim “sinom”, ali je istovremeno smanjio njegovu plaću u korist Dinama za ukupno dva milijuna eura. Kada je Eduardo kasnije upitao zašto mu nije isplaćen njegov dio transfernog obeštećenja, Mamić mu je rekao da je FIFA zabranila takve ugovore i da cijela odšteta pripada klubu, nudeći mu pritom 150 tisuća eura, što je Eduardo odbio.
Eduardo je na sudu potvrdio kako mu Dinamo nije ostao dužan novac, ali mu je predočen aneks ugovora iz 2004. godine, u kojem stoji da klub duguje 400 tisuća eura. On je izjavio da ne zna o čemu se radi i da vjeruje kako je taj iznos povezan s gotovinskim isplatama. Također, rekao je da mu je taj dokument predočen tek tijekom istrage i da nije siguran je li ga uopće potpisao, iako mu se potpis na dokumentu činio vrlo sličnim njegovom.
Tužiteljstvo u ovom slučaju tereti optužene da je novac iz Dinama izvlačen putem fiktivnih ugovora s tvrtkom “Rasport Management”, u kojoj je Mario Mamić bio ovlaštena osoba. Tvrtka je ispostavila Dinamu račune u vrijednosti od 900 tisuća funti, a na njen račun ukupno je isplaćeno 8,59 milijuna kuna. Eduardo je na sudu rekao da mu nije poznato to trgovačko društvo, niti je znao da je ono sudjelovalo u njegovom transferu u Arsenal. Na kraju svog iskaza, bivši Dinamov napadač potvrdio je da je s Mamićevom agencijom vodio sudski spor, koji je završio nagodbom prema kojoj je bio dužan agenciji platiti novac zarađen igranjem za hrvatsku reprezentaciju.
