Jedna od rečenica koju Robert T. Kiyosaki koristi u mnogim svojim knjigama pa tako i u knjizi „Vodič za bogaćenje bez rezanja kreditnih kartica“ koja je poslužila kao izvor informacija za ovaj tekst glasi:
„Svi žele biti bogati, a nitko nije spreman platiti cijenu.“
Što govori ova njegova uzrečica, upravo to da ništa na svijetu nije besplatno, pa tako ni bogaćenje odnosno stjecanje bogatstva. Mnogi danas pokušavaju do bogatstva stići igrajući igre na sreću poput Euro Jackpota ili igre znanja poput Tko želi biti milijunaš?. Međutim osim što se na taj način rijetki obogate, a još rjeđi ostaju bogati.
Prema istraživanjima u SAD-u od 100 ispitanih ljudi u dobi od 65 godina samo je 1% bogatih, 4% dobrostojećih, dok ostatak ili radi uz mirovinu ili prima neki vid pomoći države ili obitelji, a nemali broj njih su preminuli. Iz ovog podatka možemo zaključiti da je samo 1% ljudi spremno platiti cijenu bogaćenja, 4 % djelomično dok ostali nisu bilo spremni platiti tu cijenu stoga su svoje pozne godine morali provoditi radeći ili biti uzdržavani.
Cijena bogaćenja različita je za različite ljude i ne mjeri se uvijek novcem. Ona zapravo označava spremnost osobe da griješi, na priznanje svojih grešaka, bez pokušaja prebacivanja krivnje na druge niti opravdavanja sebe.
Za bogaćenje su potrebne tri vrste obrazovanja:
- Akademsko- znanje čitanja, pisanja, računanja koje se uči u osnovnoj školi.
- Profesionalno- stječe se u srednjoj školi ili fakultetu keramičar, ekonomist, zidar, doktor i dr.
- Financijsko- znanje pretvaranje da novac radi za osobu, a ne obrnuto.
Ukoliko netko ne zna čitati, pisati i računati, nema barem minimalan stupanj obrazovanja, teško će savladati financijsko obrazovanje koje bi ga učinilo bogatim. Da bi postao i ostao bogat treba imati minimalno dvije od tri navedena obrazovanja, a ukoliko ima se ima sva tri put do toga je lakši.
Dva su savjeta koje donosi Robert u svoj knjizi, a to su
- Plati prvo sebi -od prihoda odnosno plaće prvo je potrebno odvojiti sredstva za sebe, odnosno svoju financijsku neovisnost, sredstva za investicije i smanjenje dugovanja. Prije investiranja također je potrebno steći znanja u što se želi investirati i tek tada investirati.
- Prestati kupovati drangulije -odnosi se na stvari koje nisu neophodne. Česti odlasci u skupe restorane, kupovanje odjeće iznad svojih mogućnosti i slično.
Sad kad smo malo rekli općenito o tome kako što je potrebno da se ostvari financijska neovisnost slijedi nekoliko smjernica odnosno koraka kako se riješiti života na dug po kreditnim karticama i/ili kreditima općenito. Analiza financijskog stanja je vrlo važna prije samog početka. Nitko ne voli računovodstvo jer se boji onoga što bi mogao vidjeti kad se s jedne strane stave svi prihodi, a s druge svi dugovi, ali samo tako će sijedeći koraci dovesti do financijske neovisnosti. To je jedna od cijena bogaćenja koja se mora platiti da bi se krenulo naprijed.
Prvi korak je smanjiti broj kreditnih kartica i kredita na najmanji mogući broj. Budući da se na većinu plaćaju određene naknade koje se skidaju s računa preporuče se da se raskinu ugovori s onima koje nisu neophodne.
Drugi korak je pronaći dodatan izvor prihoda od nekoliko stotina kuna, ukoliko to ne možete napraviti proces financijske sigurnosti će se znatno produžiti.
Treći korak je upotreba dodatne zarade za bržu otplatu duga, na način da se uveća redovna rata za dodatno zarađeni iznos kako bi u kraćem vremenu otplatili dugovanje. Preporuča se da se prvo otplate najmanji dugovi, jer je za njihovu otplatu potrebno najmanje vremena. Već će se isplatom prvog duga vidjeti poboljšanje financijske situacije dužnika.
Četvrti korak slijedi nakon otplate prvog kredita ili kreditne kartice. Nakon otplate prvog dugovanja osloboditi će se sredstava kojima se otplaćivalo prvo dugovanje, međutim ta sredstva nisu namijenjena potrošnji, već se trebaju koristiti za otplatu slijedećeg duga po veličini. Iznos redovne rate kredita uvećati viškom sredstava nastalim od otplaćenog kredita i time smanjiti vrijeme otplate većeg duga upravo kao u trećem koraku.
Peti korak slijedi kad se isplate sve kreditne kartice i kratkoročni krediti, te se kreće u ubrzanu otplatu hipoteke za stan, kuću ili automobil. Održavanjem financijske discipline i prenošenjem sredstava iz otplaćenog duga u neotplaćeni bez da ga se troši na nepotrebne stvari iz dugova se može izvući u periodu od 5 do 7 godina, ovisno o tome koliki su ukupni dugovi i prihodi pojedinca.
Šesti korak je početak financijske neovisnosti, sva sredstva koja su se koristila za otplatu duga trebaju se štedjeti i time kroz određeni period stvoriti određenu sumu novca. Dok se novac skuplja u vidu štednje potrebno je učenje o investiranju. Investiranje se može vršiti u vlastiti posao koji mogu biti mala poduzeća ili velika poduzeća, a može se biti i investitor u vrijednosne papire, nekretnine i slično. Prilikom traženja vrste investiranja potrebno je pronaći ono što se voli, jer kad nađemo nešto što volimo to prestaje biti posao i postaje užitak.
