Povodom Svjetskog dana svjesnosti o zlostavljanju starijih osoba, koji se obilježava 15. lipnja, Psihološki centar Carpe Diem upozorava na jedan od najčešće prešućivanih, ali i društveno najštetnijih oblika nasilja – zlostavljanje i zanemarivanje starijih osoba.
Riječ je o ozbiljnom problemu koji se često odvija daleko od očiju javnosti, iza zatvorenih vrata, unutar obitelji ili u odnosima u kojima starije osobe ovise o pomoći i podršci drugih. Upravo zbog te ovisnosti, ali i zbog straha, srama ili osjećaja krivnje, mnogi slučajevi zlostavljanja ostaju neprijavljeni.
Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, približno jedna od šest osoba starijih od 60 godina tijekom godine doživi neki oblik zlostavljanja. Istodobno, europska društva suočavaju se s ubrzanim starenjem stanovništva, zbog čega zaštita dostojanstva, sigurnosti i prava starijih osoba postaje jedno od sve važnijih društvenih pitanja.
Zlostavljanje starijih osoba može biti emocionalno, psihološko, fizičko, ali se može očitovati i kroz zanemarivanje, uskraćivanje osnovne skrbi, lijekova, hrane, higijene ili slobode kretanja i komunikacije. Starije osobe često o nasilju ne govore jer se boje posljedica, osjećaju sram, emocionalno su vezane za počinitelja, ekonomski ovise o drugima ili vjeruju da im nitko neće vjerovati.
Psihološke posljedice takvog nasilja mogu biti duboke i dugotrajne. Kod starijih osoba koje su izložene zlostavljanju mogu se javiti strah, bespomoćnost, sram, simptomi depresivnosti, anksioznost, nesanica, socijalno povlačenje, narušeno samopoštovanje, ali i pogoršanje tjelesnog zdravlja. Mnogi se, zbog načina na koji se prema njima postupa, počinju osjećati kao teret, iako su upravo starije osobe nositelji iskustva, mudrosti i obiteljskog kontinuiteta.
U vremenu koje često naglašava mladost, produktivnost i učinkovitost, važno je podsjetiti da starije osobe nisu teret društva, nego njegovo bogatstvo. One čuvaju životna iskustva, vrijednosti i znanja koja se ne mogu zamijeniti tehnologijom niti bilo kojim oblikom napretka.
Voditelj Psihološkog centra Carpe Diem Domagoj Dalbello ističe kako se nijednog čovjeka ne smije promatrati kroz prizmu njegove materijalne korisnosti, produktivnosti ili ekonomskog doprinosa.
„Vrijednost ljudske osobe ne ovisi o njezinoj dobi, radnoj sposobnosti, zdravlju ili stupnju samostalnosti. Starija osoba koja treba pomoć drugih nije manje vrijedna od one koja je u punoj snazi života. Naprotiv, upravo odnos prema onima koji su ranjivi, bolesni ili ovisni o podršci drugih pokazuje kakvo smo društvo. Dostojanstvo čovjeka nije nešto što se stječe postignućima niti se gubi s nemoći, ono je trajna i neotuđiva vrijednost svakog čovjeka“, poručuje Dalbello.
Briga za starije osobe zato je mnogo više od pružanja pomoći ili zadovoljavanja osnovnih potreba. Ona je pokazatelj zrelosti, odgovornosti i humanosti cijele zajednice.
Iz Psihološkog centra Carpe Diem pozivaju sve koji dolaze u kontakt sa starijim osobama da obrate pozornost na moguće znakove zlostavljanja. To mogu biti neobjašnjive ozljede, nagla povučenost, strah od određene osobe, loša higijena, pothranjenost, nedostatak lijekova ili osnovnih potrepština, kao i kontrola nad komunikacijom, kretanjem ili kontaktima starije osobe.
Svaka sumnja zaslužuje pozornost. Ponekad je dovoljno da jedna osoba primijeti promjenu, postavi pitanje i ponudi podršku kako bi se spriječila daljnja šteta.
Zato je o zlostavljanju starijih osoba važno govoriti otvoreno, bez stigme i bez umanjivanja problema. Zaštita starijih nije samo institucionalna obveza, nego odgovornost cijele zajednice.
