Anafilaksija je rijetka po život opasna brza alergijska reakcija. Sam naziv dolazi iz grčkog jezika gdje “ana” znači “protiv” ili “suprotno”, a “phylaxis” znači “zaštita” ili “brana”. Stoga, anafilaksija doslovno znači “protiv zaštite” ili “protiv brane”, piše Mamin kutak.
Učestalost anafilaksije
Učestalost anafilaksije na europskom području procjenjuje se na 1.5-7.9 na 100 000 osoba, s najvećom pojavnošću u ranoj dječjoj dobi 313.58 na 100000 djece dobi 0-4 godine. Najčešći uzrok anafilaksije kod djece je hrana, potom slijede ubodi opnokrilaca (ose, pčele, stršljena) i lijekovi. Manje čest uzrok je lateks i vježbanje (tzv. hranom potaknuta o vježbanju ovisna anafilaksija). Ako se uzrok anafilaksije ne utvrdi govorimo o tzv. idiopatskoj anafilaksiji, odnosno anafilaksiji nepoznatog uzroka. Anafilaksiju treba razlikovati od anafilaktičnog šoka, odnosno važno je za napomenuti da anafilaksija nije isto što i anafilaktični šok.
Anafilaksija uključuje cijeli raspon znakova i simptoma uključujući urtike, piskanje, angioedem, kardiovaskularni kolaps koji mogu dovesti u konačnici i do smrtnog ishoda. Svaka anafilaksija u pravilu neće završiti fatalno. Smrtni ishod kod anafilaksije je rijedak i procjenjuje se na 1/100000 slučajeva. Preko 90% anafilaksije uključuje urtikariju. Anafilaksija u prvom mahu se može činiti kao blaža reakcija, no neprepoznavanje i odgoda u primjeni terapije mogu dovesti do razvoja ozbiljne teške anafilaksije. Zbog navednog se sve anafilaksije ubrajaju u hitna stanja.
Da bi alergijska reakcija naglog tipa bila karakterizirana kao anafilaksija mora zahvaćati minimalno 2 organska sustava (koža, dišni sustav, gastrointestinalni sustav, kardiovaskularni sustav).
Simptomi anafilaksije
Udruženi simptomi anafilaksije mogu biti: generalizirani osip, svrbež ili crvenilo, otečeni usne, jezik, lice, otežano disanje, piskanje, stridor, sniženi krvni tlak, gubitak svijesti, abdominalni grčevi, povraćanje. Dakle, ako dijete nakon što je pojelo nešto razvije urtikariju uz povraćanje i/ili grčevite bolove u trbuhu, ili urtikariju uz otežano disanje radi se o anafilaksiji. Dijete sa sumnjom ili prepoznatom anafilaksijom treba poleći i staviti u bočni položaj ili ako teško diše u sjedeći položaj i pozvati hitnu medicinsku pomoć.
Liječenje anafilaksije
Lijek prvog izbora u liječenju anafilaksije je adrenalin koji se primjenjuje u mišić vanjske strane bedra. Ukoliko dijete kod sebe ima adrenalin u obliku takozvanog autoinjektora adrenalina („olovka“ u kojoj je već određena doza adrenalina) osoba koja se nalazi pored djeteta isti bi trebala primijeniti u slučaju prepoznavanja simptoma anafilaksije. Navedeno može biti ključno u pravovremenom prekidanju anafilaksije i daljnjem liječenju alergičnog djeteta.
Drugi lijekovi koji se mogu primijeniti su salbutamol u inhalaciji ili na potiske ako dijete ima otežano disanje, piskanje/zviždanje i antihistaminici koji se danas prema smjernicama primjenjuju samo kao dodatno liječenje kožnih simptoma. Njihova primjena ne smije odgoditi primjenu adrenalina ukoliko dijete isti ima uz sebe.
Svako dijete koje je imalo anafilaksiju mora biti pregledano od strane liječnika, kasnije i alergologa uz napravljenu alergološku obradu kako bi se utvrdio uzrok anafilaksije i rizik od mogućeg ponavljanja iste. Na navedenom pregledu napravi se i plan postupanja u slučaju ponavljanja iste kako bi dijete, roditelji, profesori i odgajatelji znali kako postupiti u slučaju ponavljanja anafilaksije.
Postupak svake osobe koja se zatekne uz dijete koje ima anafilaksiju trebao bi biti sljedeći: pozvati hitnu medicinsku pomoć, ostati uz dijete, staviti ga u bočni položaj ili sjedeći položaj, poslati nekog po djetetove lijekove ukoliko ih ima u blizini te ukoliko ima autoinjektor adrenalina primijeniti ga u vanjsku stranu bedra i pričekati dolazak hitne medicinske pomoći.
