Geološki gledano, ovo jezero je posljednji ostatak Panonskog mora u Hrvatskoj, što potvrđuju okolni slojevi vapnenca s fosilima riba i školjki
Na rubu Požeško-slavonske županije smjestilo se Sovsko jezero, pravo malo prirodno čudo i raj za ljubitelje netaknute prirode. Jezero je 30. studenoga 1989. godine proglašeno značajnim krajobrazom, a površina zaštićenog područja iznosi oko 68 hektara, dok je samo jezero veliko oko 3.600 m². U jezeru se nalazi vrlo izdašan izvor koji doprinosi njegovoj bioraznolikosti.
Sovsko jezero predstavlja jedinstveni primjerak prirodnog jezera u brdsko – brežuljkastom području kontinentalne Hrvatske. Smješteno je u blizini naselja Sovski Dol, na sjevernoj padini Dilja na nadmorskoj visini od 430 metara. S istočne i sjeveroistočne strane okružuje ga šuma hrasta kitnjaka i običnog graba, te šuma bukve u jarcima. Sa zapadne i južne strane su pašnjaci i oranice. Rubovi jezera obrasli su trskom i rogozom.
Sovsko jezero je važno utočište za brojne ptice koje se u njemu gnijezde ili hrane, poput trstenjaka, liski, gnjuraca, divljih pataka i sive čaplje. Osim ptica, važno je stanište i za mnoge vrste vodozemaca i gmazova. Dubina jezera u središnjem dijelu iznosi oko deset metara, a u njemu živi samo jedna vrsta ribe – zlatni karas. Sovsko jezero je također dio ekološke mreže Natura 2000.
Ime jezera veže se uz dvije zanimljive legende. Prema prvoj, ime je dobilo po sestri Danici koja je isplakala jezero jer su njena braća, Petar i Jakob, bila zla. Druga legenda pak kaže da je ime dobilo po sovama koje žive u okolnim šumama. Zbog tamnozelene boje koja se na trenutke prelijeva u modru, Sovsko jezero često nazivaju i “Modrim okom Slavonije”. Geološki gledano, ovo jezero je posljednji ostatak Panonskog mora u Hrvatskoj, što potvrđuju okolni slojevi vapnenca s fosilima riba i školjki.
Za ljubitelje prirode Sovsko jezero je pravi raj. Dugotrajne šetnje po svježe pokošenim proplancima, istraživanje šume u kojoj caruju hrast kitnjak i obični grab, uživanje u skladnom pjevu ptica, glasanju divljih pataka i žaba, te predivnom pogledu s drvenog vidikovca na uzvišenju Jezero Brdo istočno od jezera, pružaju iskustvo koje se teško zaboravlja. Savršeno je mjesto i za obiteljski piknik na mirisnoj travi ili jednostavno bijeg od gradske vreve.
Sovsko jezero, sa svojom jedinstvenom prirodnom i kulturnom vrijednošću, jedno je od rijetkih močvarnih staništa u kontinentalnoj Hrvatskoj i pravo je mjesto gdje priroda još uvijek caruje.
