Onkolozi često znaju reći svojim pacijentima da niti jedan rak nije nalik drugom. U ovom članku vodimo vas na putovanje kroz biološke podtipove raka dojke. Radi se o jednoj od najčešćih malignih bolesti među ženama diljem svijeta, koja predstavlja izazov za medicinske stručnjake svojom heterogenošću i raznolikošću podtipova, piše Mamin kutak.
Razumijevanje bioloških podtipova raka dojke ključno je za pravilnu dijagnozu, terapiju i optimizaciju ishoda liječenja. Podjela na podtipove temelji se na analizi specifičnih molekularnih karakteristika tumora, uključujući prisutnost receptora za estrogene (ER), receptora za progesteron (PR) i humanog epidermalnog faktora rasta 2 (HER2). Temeljem navedenog, rak dojke može se podijeliti na sljedeće podtipove:
1.Luminalni A: Ovaj podtip karakterizira prisutnost receptora za estrogene i/ili progesteron, te obično predstavlja manje agresivan oblik raka dojke. S nižom stopom diobe tumorskih stanica (proliferacije), tumori luminalnog A podtipa često imaju povoljniju prognozu od ostalih. Hormonska terapija, usmjerena na ove receptore, ključna je u njihovu liječenju. Hormonska terapija može se primjenjivati u obliku injekcija, tableta ili kombinirano, a cilj joj je smanjiti stvaranje hormona u organizmu ili blokirati njihovo djelovanje na stanice u dojkama. Izbor hormonske terapije osim o karakteristikama tumora ovisi i o dobi pacijentice odnosno je li u menopauzi ili ne.
2.Luminalni B: Tumori luminalnog B podtipa također izražavaju receptore za estrogene i/ili progesteron, ali se razlikuju po višoj stopi proliferacije u usporedbi s luminalnim A podtipom. Ovaj podtip često nosi veći rizik od povrata bolesti (recidiva) i lošiju prognozu, što zahtijeva kombinaciju hormonske terapije i drugih oblika liječenja. Stoga se u ovih bolesnica često uz hormonsku terapiju koristi i kemoterapija u nekoj fazi bolesti.
3.HER2-pozitivan: HER2-pozitivni tumori prekomjerno izražavaju HER2 protein, što ih čini agresivnijima. Ipak, terapije usmjerene na HER2, kao što su trastuzumab, pertuzumab i ostale značajno su poboljšale rezultate liječenja za pacijente s ovim podtipom te je uz primjenu ovih lijekova prognoza u odnosu na druge podtipove generalno povoljna. Navedeni lijekovi vežu se na HER2 protein te blokiraju daljnji prijenos signala koji dovodi do rasta tumorske stanice, te se s obzirom na mehanizam djelovanja mogu svrstati u tzv. pametne lijekove. Navedene terapije primjenjuju se uglavnom intravenski, a ponekad se kombiniraju s kemoterapijom. Tumori ovog podtipa ne izražavaju hormonske receptore.
4.Trostruko negativni/Bazalni tip: Tumori ovog podtipa ne izražavaju receptore za estrogene, progesteron, niti HER2. Kako ne reagiraju na hormonsku terapiju ili terapije usmjerene na HER2, liječenje uključuje alternativne pristupe poput kemoterapije. U pravilu s obzirom na navedeno imaju najlošiju prognozu od svih podtipova, jer ove bolesnice na raspolaganju nemaju velik broj terapijskih opcija te zbog agresivnosti same bolesti.
Utjecaj na dijagnozu i liječenje
Precizna identifikacija bioloških podtipova uz pomoć molekularnog profiliranja ključna je za izbor učinkovitih planova liječenja. Na primjer, hormonska terapija pokazuje visoku učinkovitost u luminalnom A i B podtipu, dok su terapije usmjerene na HER2 ključne za liječenje HER2-pozitivnih tumora. Zbog toga liječenje ne bi smjelo početi dok se ne dobije kompletna analiza na uzorku biopsije ili operiranog tkiva. Kemoterapija se kao oblik liječenja može primijeniti u svih podtipova jer ne djeluje selektivno, no time je i njen učinak donekle slabiji. Ujedno je jedina opcija liječenja kod trostruko negativne bolesti.
Također, podtipizacija igra ključnu ulogu u predviđanju prognoze i rizika od recidiva. Tumori luminalnog A podtipa često imaju povoljniju prognozu, dok trostruko-negativni tumori nose veći rizik od ponovnog javljanja i lošijih ishoda. Mogućnost stratifikacije pacijenata prema ovim podtipovima omogućuje personalizirani pristup liječenju, optimizirajući ravnotežu između učinkovitosti i minimiziranja nuspojava. Treba uzeti u obzir da su neki oblici liječenja agresivniji od drugih. Primjerice, stopa nuspojava obično je najveća kod bolesnica koje primaju kemoterapiju, dok se hormonska terapija i ciljana anti-HER2 terapija u pravilu dobro podnose, pa navedeno uskladiti s dobi i općim stanjem bolesnice.
Aktivna istraživanja u području biologije raka dojke neprestano otkrivaju nove uvide u molekularne karakteristike podtipova. U posljednjim godinama tako je primjerice imunoterapija postala obećavajuća terapeutska opcija za rak dojke, osobito u trostruko negativnom raku. Unatoč značajnim koracima naprijed u razumijevanju bioloških podtipova, i nadalje mnogo toga trebamo tek saznati. Neki tumori ne podliježu jednostavnoj klasifikaciji u postojeće podtipove, ukazujući na potrebu za više sveobuhvatnim i sofisticiranim klasifikacijskim sustavom. Osim toga, raznolikost (heterogenost) unutar podtipova i pojava tumora otpornih na terapiju ostaju izazovno područje istraživanja.
Idemo u smjeru personaliziranog liječenja
U borbi protiv raka dojke, razumijevanje i prihvaćanje raznolikosti bioloških podtipova ključno je. Ono ne samo da vodi odluke o liječenju, već postavlja temelje za budućnost u kojoj personalizirana medicina revolucionizira pristup u liječenju ove bolesti. Kako istraživanja napreduju, a tehnologije se razvijaju, put prema otkrivanju kompleksnosti bioloških podtipova raka dojke se nastavlja, nudeći nadu za poboljšanim rezultatima liječenja. Približavamo se budućnosti u kojoj rak dojke nije samo liječiv, već mu se može uspješno pristupiti prilagođenim strategijama koje uzimaju u obzir jedinstvene karakteristike tumora svakog pacijenta.
